(Mama, njeno dvoje dece i njihova
tetka sede za stolom i razgovaraju).
Verica:
Vas dvoje ste mali nezahvalnici!!!
Snežana:
Zašto su nezahvalni?
Pretpostavljam da im je postalo malo što im kuvaš kafu, pa bi
možda hteli da ih unaprediš i prirediš im poneko crno vince?
Maja:
Mama, stvar je ozbiljna.
Tetka se zaljubila u našeg nastavnika srpskog jezika.
Snežana:
Auuuuu, užas, zar nisi mogla da nađeš neko bolje rešenje, pa
da se zaljubiš u kolegu iz firme u kojoj radiš?
Milan:
O, mama, to ti baš i nije neko rešenje.
Maja:
Da, da, jer su naša tetka i oženjeni direktor jedini radnici
te firme.
Verica:
Dobro, deco, u čemu je zapravo vaš problem?
Milan:
Ne, tetka, problem je tvoj, a naša je samo nezgoda.
Maja:
I sastoji se u tome da moramo da crvenimo kad god tetka dođe
po nas u školu.
Snežana:
Aha, a da li bi taj nastavnik negde mogao da se sakrije u
vreme odlaska iz škole?
Milan:
Ne, mama, on se tada namerno otkrije.
Verica:
Da, tada se namerno otkrije, pošto nam je to jedini način da
se vidimo.
Milan:
Tetka, ti si stvarno slučaj za žaljenje.
Već tri godine ste ti i nastavnik zaljubljeni jedno u drugo,
a vreme odlaska iz škole je jedini način da se vidite!!!
Maja:
Uh, dovoljno mi je što moram da crvenim zbog moje simpatije
Miše, pa još moram i zbog tetke.
Snežana:
Ok, deco, zar ne biste mogli da tražite promenu nastavnika
srpskog jezika?
Maja:
I da kao razlog navedemo stidljivost dvoje odraslih ljudi?
Milan:
Ne dolazi u obzir da menjamo nastavnika!!!
To je jedini nastavnik jezika koji iz principa ne deli
jedinice!!!
Verica:
Au, šta sam dočekala, da mali sestrići i pogubljena sestra
rešavaju moje ljubavne probleme!!!
Snežana:
E, Verice, Verice, da si mene slušala, do sada bi iza sebe
imala već dva uspešna braka!!!
Verica:
Ooooo, zar je uspešan brak onaj koji u proseku ne traje duže
od godinu i po dana?
Milan:
Nego, mama, imaš li ti neko ozbiljno rešenje problema po
prvi put u životu?
Snežana:
Naravno da imam.
Za vikend ću tog vašeg nastavnika pozvati na ručak.
Maja:
I ko će skuvati taj ručak, komšinica Desa ili komšija Sima?
Verica:
Da, da, Majo, dobro pitanje, jer ću ja biti previše
istraumirana za kuvanje ručka.
Milan:
Čuj, da ga zoveš na ručak, pa taj čovek ne zna ni ko si ti.
Maja:
Potvrđujem!
Nastavnik Mile za našu tetku smatra da nam je mama.
Milan:
Razumljivo, pa neće da se upusti u vezu sa ženom za koju
veruje da ima dva problematična deteta.
Snežana:
Eto, saznaće u petak.
Tada ću prvi put u životu otići u školu na roditeljski
sastanak.
Maja:
Blago nama sa tobom mama!!!
Verica:
Prvi ručak u životu
Milan:
Prvi roditeljski sastanak otkad znamo za školu...
Maja:
Zato više ne predlaži ništa
Verica, Maja i Milan u glas:
Da ne preteraš sa prvim životnim poduhvatima za samo nedelju
dana.
Nema komentara:
Objavi komentar