Godina dana mira,
zablude, spokoja, sreće.
Godina dana slutnje
da tako ostati neće.
Godina dana bez reči,
bez misli sa druge strane.
Pomislih: I mojoj duši,
napokon mora da svane.
Godina dana bez bola,
jauka i gorkog časa
za biće koje je dugo
u miru tražilo spasa.
Godinu dana u bajci,
priznajem, bilo je sjajno,
jer prethodnu sam bajku
živela tako davno!
Godinu dana odmora
za srce sam se nadala,
a zapravo sam taj spokoj
samo predugo sanjala.
I nakon godine mira
bio je dovoljan taj glas
da šapne duši: Ne želim
ni čuti tvoj vapaj za spas.
Bežala si od istine,
i gušila se u laži.
Zato, znaj, prokleta dušo,
spasenje za tebe ne važi.
Nema komentara:
Objavi komentar