RSS

RSS

ponedjeljak, 9. studenoga 2020.

Koronarne crtice iz mog ugla

Naši ljudi su poznati po tome da pronalaze vedrinu i tamo gde je nema. I ja bih pokušala na Koronu da se osvrnem, pretežno sa vedrije strane, samo što ću prethodno morati baš dobro da udahnem. Pre svega, naučila sam da treba dobro zapamtiti svaki skup, svako lepo druženje sa prijateljima, jer se nikada ne zna kada će uslediti pauza. Tako se desilo i meni. Šestog marta sam prisustvovala prelepom, predosmomartovskom druženju, nesvesna da sličnog druženja mesecima neće biti. Onda je neočekivano stao svet, a svi smo mislili da je šala, da se to dešava samo u Kini Osvrnuću se uglavnom na bisere, pa ću krenuti od svog bisera. Tokom vanrednog stanja mi jje palo na pamet da bih mogla da se prijavim za testiranje vakcine. Ubrzo sam se setila da sam osoba bez vida, pa sam u šali rekla: A ko bi ti bio pratilac nesrećo tokom svog tog dugog vremena testiranja i šta ako bi se taj tvoj pratilac zarazio? Imam buntovnu prirodu, ali sam veoma jednostavnim načinom sebe nagovorila da ne kršim pravila: Nećeš valjda da platiš državi kaznu, pa i da hoćeš, ne zaboravi da nemaš te pare . Kada je predsednik Republike na TV-u pitao pobunjene šta fali siru, piletini i jajima za doručak, odgovorila sam za sebe: Apsolutno ništa, mi smo u domu godinama za doručak naizmenično jeli margarin i džem . Moja porodica je poznata po crnom humoru pa je mama tokom Korone rekla: ti, kakav si baksuz, taman da odeš negde, pa da mi doneseš Koronu . Međutim, vremenom sam mami dosadila sa svojim lupetanjima i pokušajima da po svaku cenu vanredno stanje pobedimo vedrim duhom, pa se na kraju predala izjavivši. Ma, kupiću ti ja maske i rukavice, samo konačno idi negde!!! Šalili smo se i na račun prostorana kome možemo boraviti. U svakoj računici, ja sam nekako bivala četvrta od troje mogućih i ona za koju postoji sumnja da krši kvadraturu. Ne, ne, nema niko protiv mene nešto po svaku cenu, već sam uvek dolazila poslednja, pa me je tokom Korone pratio poklič: Kućo, napoljeee!!! O tome zašto me zovu Kućo , nekom drugom prilikom. Da li vam je bilo glupo da vučete gomile toalet papira iz prodavnice? E, pa, meni jeste!!! Ako nečim u životu ne bih želela da se bavim, onda bi to definitivno bilo raznošenje toalet papira!!! Da li vam je bilo glupo što vas iznova na TV-u uče kako da perete ruke? Meni definitivno jeste!!! Osećala sam se kao da neko hoće da nam poruči da postoji ozbiljan razlog zbog koga je odraslim ljudima u Srbiji krajnje neophodan kurs iz najobičnijeg pranja ruku. Da li vam je bilo glupo ako ste znali da ćete uzeti poslednjih sto grama kafe iz prodavnice? Pogađate, meni jeste!!! Tako sam jednog popodneva iz prodavnice stigla sa 200 umesto sa 400 grama kafe, nakon čega me je mama pošteno naribala. Poruka je glasila da svako mora da misli na sebe u ovim okolnostima. To me je baš naljutilo, pa sam je podsetila da smo mi bili pioniri i da me je ona lično naučila da ne budem sebična. Potom sam dodala da sada vidi posledice, za slučaj da je tako nešto stvarno posledica pionirskog vaspitanja. :D Naravno, ne bih to bila ja, falila bi mi ozbiljna doza iskrenosti i spontanosti ako ne bih spomenula vođenje ljubavi. Tako sam, govoreći o distanci, neuobičajenoj za naš mentalitet, prorekla ovom našem toplom i srčanom narodu da ćemo kao posledicu višemesečnog distanciranja, kad-tad doživeti revolucionarno vođenje ljubavi koje će ličiti na slobodu življenja iz šezdeset osme. Lepo sam ovo upakovala, Nema šta!!! Ipak, najbolji biser sam čula od druga koji se sa žaljenjem zapitao zašto nije u bolnici na beogradskom sajmu. Kada sam ga zapitala da li je siguran da je normalan, odgovorio je: Šta hoćeš, pa tamo sigurno ima žurki, alkohola, provoda . Eto, bez obzira na sve, moram da kažem da mi je to bilo tužno. Iz priložene izjave se vidi koliko su ljudi zapravo usamljeni. Tokom svakog teškog stanja naprosto moram da pročitam neku dobru knjigu. Takve knjige se posebno pamte. Ovoga puta je to bio Grad devojaka Elizabet Gilbert. Kako bi se Elizabet osećala da je znala da će nekome njena knjiga pomoći da lakše prebrodi Koronu, ne znam, pa ipak, verujem da bi joj bilo drago. Čak sam se nosila mišlju da osnujem portal dobrih vesti. Ne mogu opisati koliko sam ih bila željna u doba Korone. Međutim, shvatila sam da pored sveg informatičkog znanja, portal ne znam da osnujem :D. Ono što mi je veoma smetalo je činjenica da su na TV-u bili emitovani užasni rialiti sadržaji dok ljudi umiru. Tako sam se sa nostalgijom setila da smo tokom bombardovanja države pratili dobre, stare, domaće filmove. Što se mene tiče, mogli smo tako i ovoga puta, taman i sa hiljadu repriza istog filma i serije. Nema tog virusa koji će vas sprečiti da se nasmejete filmu Lajanje na zvezde . E, sad, da glumim kako sam tokom svih ovih meseci bila neizmerno srećna, ne mogu!!! Ne sećam se datuma, ali se sećam da je bio petak noć. Ruku na srce, malo se i popilo. Pomislih da bih mogla da poslušam moju omiljenu pesmu Bela ćao , ne znajući kakav talas osećanja će u meni izazvati ta pesma. I taj talas osećanja me je baš zgromio. Setila sam se Španije, Italije, tog srčanog naroda koji život voli više od svega. Ne sećam se kada sam toliko plakala poslednji put. Sa prekidima je trajalo satima. Evo, i sada se pitam zašto Bela ćao nije internacionala novog doba!? Učestalo slušanje vesti, emotivno i dugoročno nisam mogla da podnesem. Zato sam svakodnevno u 15H sa strepnjom čekala broj novoobolelih. Nažalost, i sama sam izgubila nekoga ko je imao mnogo duha, ko je bio premlad da bi nas napustio!!! Eh, da, najteže mi je kada nas napuste ljudi sa neizmernom životnom snagom, a činjenica je da ih često prate mnoge bolesti, samo što se to na njima spolja ne primećuje. I tako se polako privode kraju moje, u šali nazvane Koronarne crtice . Ako ništa drugo, Korona me je naučila kako da savladam bespotrebne impulse. U teškim vremenima postoje mnogo pametnije aktivnosti od grmljavine za svaku sitnicu!!! Mila Kuran

subota, 9. svibnja 2020.

Ukinućemo sve, samo rialiti ne!!!


Građani Srbije su predsednika Republike pitali da li postoji situacija u kojoj bi ukinuo rialiti programe.
Pošto je na momenat bio zbunjen, postavili su mu pitanje da li bi to možda mogao biti treći svetski rat.
Međutim, predsednik je agresivnim tonom odgovorio da rialiti programi tek tada ne bi bili ukinuti.
"Rialiti učesnike neko treba da čuva, moraju negde biti bezbedni, što im je tek tada neophodno", tvrdi naš predsednik.
Na pitanje da li shodno tome rialiti igrače smatra herojima nacije, on je odgovorio da oni možda i jesu heroji nacije, jer veoma hrabro podnose činjenicu da su i u sopstvenim porodicama često nepoželjni, pa im je rialiti večiti i jedini dom.
Kada su se glasno zapitali zašto baš Srbija uvek mora da bude sedište loših ponuda i pojava, građanima je rečeno da je briga za narodne heroje novog doba sve, samo ne loša ponuda i pojava!!!
Tako nam još preostaje da se zapitamo na koga će se za slučaj nužde ugledati branioci na bojnom polju ako narodni heroji životni vek budu provodili po rialiti programima u kojima psihopate, manipulatori, žene lakog morala i loši roditelji igraju glavne uloge!!!